Da se neke stvari ne mogu metkom prostrijeliti dokaz je i gospođa na slici, Meliha Varešanović, koja je ostala sebi dosljedna i kobne 1993.godine  dok je umjesto muzike, slušala zujanje snajpera i udare granata.

Danas, u vremenu kada je sve "tri" puta gore, kada umjesto snajpera imamo udarce koji dublje, podmuklije i jače udaraju, Meliha Varešanović je prošetala Ulicom Ferhadijom, kao davne 1993.godine.

Neke stvari u čovjeku se rade. Te stvari se ne mogu kupiti ni izumiti.

Sarajevo nekada i sada. Meliha uvijek ista.

                                                                                                                                                                       (goBiH.ba)