– Navodite da je nakon izlaska iz zatvora 1954. godine dobio stan i završio pravo. To su Vaši argumenti da je Izetbegović bio srpski, odnosno igrač sistema? Nemojte sada omalovažavati čitatelje pa govoriti da to niste htjeli kazati. Neutemeljeni su vam argumenti za ove insinuacije jer niste naveli da je taj “srpski/režimski” čovjek nakon ovih “poklona” opet zaglavio u zatvoru, i to šest dugih godina. Gospodine Čengiću, ne govorimo o šest dana, nego o šest godina u kazamatu, daleko od sunca i mjeseca, otgnut od troje djece, daleko od doma i tople postelje, bez koraka kroz svoje dvorište i bez porodičnog ručka – šest godina. Mislite da neko može biti miljenik i igrač sistema, a da ga taj isti sistem strpa u višegodišnji zatvor prvi put tri, a drugi put šest godina? Strašno je to tvrdite gospodine Čengiću, strašno i nelogično.

 

– Spominjete da je pogriješio što je pregovarao sa Radovanom Karadžićem i tako pristao da se rat u BiH tretira kao “unutrašnji sukob” i tvrdite da je trebao razgovarati isključivo sa Slobodanom Miloševićem kako bi taj isti rat bio poiman kao agresija. Smatrate da međunarodna zajednica nije znala da Milošević učestvuje u napadu na BiH i da ih je izborom sagovornika trebalo uvjeriti u srbijansku agresiju na BiH, a onda i natejrati da nam pomognu kao napadnutoj nezavisnoj državi, članici Ujedinjenih nacija? Smatrate da bi Milošević dobrovoljno pristao da bude ekskluzivni i one and only pregovarač za ono što se ne dešava u njegovoj državi i tako preuzme na sebe ulogu zaraćene strane/agresora? Smatrate da je imenovanje sukoba u BiH bilo odlučujuće u onim ratnim godinama? Eto, na kraju su i Tuđman i Milošević opunomoćeni i pregovarali su sa Izetbegovićem u Daytonu pa ih bez obzira na to međunarodna zajednica nikada formalno-pravno nije imenovala za agresore.

 

– Tamo negdje navodite da je Izetbegović stariji izvlačio neke materijalne koristi. O čemu pričate? Čovjek u ratu nije imao šećera u svojoj kući; vozio se u običnom autu; jeo iz vojničkog kazana; kada bi pisao insistirao bi da se koriste neiskorištene stranice starih dokumenata, štedio čovjek papir; iza sebe ostavi kuću, vrijednu kao da je bio limar, a ne predsjednik države; svaki komunistički šarafčić je dobio stan u centru višestruko vrijedniji od njegove kuće. Ovakvih dokaza i živih sveedoka za to – u nedogled.

 

– Navodite da je nakon rata trebao Izetbegović pristati da se zabrani rad SDS-a. Ovim ste dokazali da vaš um još uvijek operiše u onom sistemu. Mislite da je problem velikosrblja oličen samo u SDS-u? Nije bilo SDS-a u Sloveniji, nije bilo SDS-a u Hrvatskoj, ni u Srbiji, ni na Kosovu, a skoro iste politike tamo započeše ratove i počiniše zločine. Evo, nema ni SDS-a u Republici Srpskoj već 2 – 3 mandata, pa se tamo baštini ona ista velikosrpska politika. Sada imamo dominantan SNSD pa u čemu je razlika u idologiji u odnosu na onu iz 1991., 1992., 1995.? Neka Srbi biraju koga žele, makar to bio  i Adolf Hitler.  Zabranom rada neke stranke narodna volja bi se promijenila i ne bi bila iziritirana i još radikalnija? Narodna volja zabranom rada SDS-a se ne bi mogla pretočiti u neku drugačijeg imena? Mislite li da bi posljeratnom zabranom da Srbi biraju stranku koju hoće, ustvari, dao argument kojeg su izmišljali, onaj argument da su ugroženi, da im neko (muslimani) žele nametnuti svoju volju? Zaista vam je ova teza politički nezrela, početnička.

 

Iako recezent Esad Bajtal, čovjek koji smatra da se vlast ne treba birati demokratskim putem, nego molotovljevim koktelima, tvrdi da ste bili racionalni u svojim kritikama i da ste imali ispravan metodološki pristup. Netačno. Da ste sve pozitivno pisali o Izetbegoviću na ovaj način, i tada bih Vam rekao da Vam je knjiga sazdana na metodološkim neprihvatljivostima. Podvaljivali ste i preskakali, zaključivali naprasno i grubo. Ponegdje ste priznali pokoju vrlinu Izetbegoviću samo da bi ste ostavili dojam vlastite objektivnosti.

 

– Otkuda to da je Alija bio despot? Šta je despotizam po Vama? Ono kada pobijediš na demokratskim izborima i vladaš na osnovu demokratskih zakona? Da li je USA manje despotska? Ili Titina Jugoslavija? Despot je onaj koji nije dao da se njegove slike stavljaju po zidovima? Preskočili ste reći zbog čega, na osnovu čega ste ga za ovo optužili pa ste, umjesto toga, a metodološki nekorektno, obrazlagali u čemu je njegov despotizam različit od Tuđmanovog i Miloševićevog. Znači, raspravu o distinkciji ste podvalili i gurnuli je na prvu liniju jer niste imali argumenata za optužbu za despotizam.

 

– “Mladi muslimani” fanatici, velite? Samo zato što su muslimani ili imate neki bolji argument? To su oni fanatici što nisu srušili nijednu crkvu?

 

– Hladno ste objektivni i metodološki je ispravno Aliju Izetbegovića i njegovu ideju i djelo svo vrijeme imenovati kao “Veliku laž”? Nije to sugestivno i lično?

 

Ma, gospodine Čengiću, ko bi Vam zamjerao što ste bili previše lični. Čovjek došao i demokratski porazio čitav jednopartijski sistem, a sa njim i Vas jer ste bili republički savjetnik u Predsjedništvu SR BiH, zamjenik a potom i savezni sekretar za informacije u posljednjoj

jugoslovenskoj vladi Ante Markovića i još štošta. Doduše, nije on to sam od sebe učinio, on je artikulisao želje naroda koji nije imao svoje ime, svoj jezik, svoju baklju, svoju historiju, svoje direktore osnovnih škola i preduzeća, a paralelno s tim, vratio je historijski status Bosni – samostalna država. Sada nas ubijedite da Vi niste bili ideološki i praktično dio poraženog sistema? Poraz boli pa zato se pokušavate revanširati, ali kukavički, nad mrtvim ćovjekom i na osnovu neistina, nelogičnih zaključaka, krivih citata i metodoških nekorektnosti.

 

I još nešto, koliko vidim iz ovih online prikaza Vaše knjige, uglavnom se bavite trivijalnostima i filozofiranjem. Stvari su jasne i opipljive, pa da ponovimo neke najkrupnije: Alija Izetbegović je na sve načine pokušavao izbjeći rat; Alija Izetbegović nikada nije pravio muslimansku/bošnjačku državu kao što su ovi pravili Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu; Alija Izetbegović nije pravio masovne grobnice; Alija Izetbegović nije protjerovao Srbe i Hrvate; Alija Izetbegović nije dozvoljavao rušenje crkava; Alija Izetbegović nije naređivao niti dozvoljavao zločine, pogotovo masovne; Alija Izetbegović je zaslužan što je BiH postala, a zatim i opstala iako su na nju udarale tolike zločinačke armade; Alija Izetbegović je volio sve ljude; Alija Izetbegović je bio mudar; Alija Izetbegović je bio dobar čovjek; Alija Izetbegović nam nedostaje: Alija Izetbegović je čovjek za kojim su krenuli milioni patriota i nemojte ih omalovažavati; Alija Izetbegović je čovjek kojeg volimo.

 

Na kraju, ne znam zašto ovo pišem kada znam da je nepomirljiva ljevica i desnica u ovoj zemlji. Ljevici (Vama) nije bitno ko ste i šta ste, Vi bi ste se mogli zvati i Jugoslovenom, mogli bi ste živjeti u srbijanskoj pokrajini BiH, mogli bi ste i dalje učiti i pričati srpsko-hrvatskim jezikom, mogli bi ste živjeti u zgradi koja je izgrađena na srušenoj bogomolji ili poravnatom groblju, vjerovatno ćete dozvoliti da vam se održi sahrana umjesto da Vam se klanja dženaza, vaši očevi su se zvalli Mehmedalija, Husein i Ragib, a djeca vaša su Dejan, Damir i Ivana i jedu slaninu. Boga mi, prihvatam ovakav izbor, moram i trebam, ne vrijeđam vas niti vašu djecu zbog toga, ali prihvatite i vi da ima oni koji nisu htjeli i neće prihvatiti pobrojana odricanja identiteta i da je takvih puno više u ovoj zemlji. Izetbegović nas je poveo u to vraćanje identiteta i dostojanstva, on je jedan od nas, on je avangarada, a još predsjednik, a još pobjednik.

 

Čim putem interneta dođem do više dijelova Vaš knjige, a imadnem vremena, još ću Vam ukazati na netačnosti u njoj.

 

(goBiH.ba)